Da li je usamljenost
Proklestvo
Koje se rodjenjem dobija
Ili je privilegija
Neshvaćenih likova
Što za svetlošđu
Neprestano trče
Njegov život
Kao tunel koji nikuda ne vodi
Bez svetlosti koja se nazire
Tunel
Bez početka
I kraja
Samo monotoni koraci
Kao svedoci bitisanja
Odzvanjaju na putu
Iz nigde u nigde
I blede utvare
Kao jedini prijatelji
Saputnici
I sapatnici
I jedno pitanje
Koje često navire
Da li je usamljenost
Reč
Kao i sve druge
30. studeni 2005 5:26:00
kao sto sam vec irekla: ubaci se na expresni voz :) istim putem, samo natrag :D
Hektolitar mržnje
na stranici bijesa
stoji zapisan
kao običan dan
u mojim mislima...
tražim pomoć gradom,
gledam lijevo- desno,
vapajem dozivam,
nek' ruku pruži mi
onaj tko je sam...
samo jedan običan san
nek' zamijeni ovaj dan...
na moru sreće mašem,
dok još sebe lažem,
dobrim ljudima,
divim se čudima
i skitam sad...
neka mjesec,
neka nebo,
neka zvijezde
pomognu mi
da otkrijem
pravu istinu
o ljudima...
usamljenost je i prokletstvo i privilegija , i dar i pokuda , usamljeni se radamo , usamljeni umiremo , a najcesce iza prividnog , usamljeni i zivimo
pozdravljam te :-)))
Ovo je svakako jedan od onih blogova ljudi sa izgrađenim stavom...Onih koji do svojih stavova dolaze vlastitim promišljanjem o životu...Da je takvih bilo više vjerojatno nebi ni bilo ovog glupog rata...Pozdrav.
jako dobro ...
to je osmeh zakljucan iznutra...
